Pola stoljeća STK Bagat (Donat)

Konačno Dvorana

U drugoj polovici 70-ih ključna je pojava nove generacije mladih na čelu sa Zoranom Primorcom i izgradnja Bagatove dvorane te dodjela Zlatne značke STSJ velikom neimaru Spasi Dubroji.

Nova kvalitetna generacija Bagatovih dječaka: Zdenko Martinović, Dean Crnošija, Davor Bilić, Ivica Bujas,Goja Hari,  Vidolin Paro Žorž, Denis Karlović, čući četvrti Zoran Primorac.

Kad je koncem 1975. godine Duško Barić položio za trenera Tomislav Amižić prepustio mu je vođenje seniora i juniora, a on se opredjelio za školu stolnog tenisa što je bilo od presudnog značenja. Na PH za juniore u Dugoj Resi Leo Amižić je zadivljujućom lakoćom savladao sve suparnike uz samo jedan izgubljeni set. Ivoš je podijelio drugo do četvrto mjesto. Leo je dobio veliko priznanje uvrštenjem na Mini SPENT u Ljubljani među deset igrača iz Jugoslavije, a mladi Denis Gnjatović nastavio je s izvrsnim rezultatima. Upravo nevjerojatan pothvat izveo je na tradicionalnom Turniru Vodovoda u Zagrebu. Osvojio je prvo mjesto kod pionira u konkurenciji 72 igrača i isto tako kod juniora protiv 64 suparnika, a u konkurenciji 120 seniora izgubio je tak u poluzavršnici te je proglašen najboljim igračem turnira. Još je na PH u Sisku bio drugi i prvi u paru sa Šarićem. Slijedeće 1976. godine Leo Amižić je na prvenstvu u Vukovaru opet bio najbolji junior Hrvatske, a njegov otac Tomo gotovo serijski je izbacivao nove igrače: Davora Bilića, Dražena Grčića, Velibora Gnjatovića, Ivicu Bujasa, Mladena Janićijevića i druge.

Harangozo u Zadru

Te godine općinska liga imala je čak 15 sastava, a tradicionalni 5. Trofej Jadrana održan je u dvorani Jazine i okupio je 150 igrača iz Italije, Grčke i Jugoslavije. Pobjednik je bio četverostruki prvak Grčke Prifitis, a Mario Amižić osvojio je treće mjesto. Kod pionira prvi Šarić, drugi Gnjatović. Momčadski pobjednik Opatija. U organizaciji Općinske lige uz Tomu Amižića veliki je doprinos dao jedan od najboljih nogometaša Zadra Vice Mazija. Te sezone Bagat je ispao iz Druge lige jer je Mario Amižić bio u JNA, a dva igrača na studijama. Uz to još nisu imali svoju dvoranu što je bila posebice otežavajuća okolnost budući da im je otkazano u Tehničkoj školi pa su se priklonili zadarskom garnizonu. Te je godine na pripremama u Zadru boravila juniorska reprezentacija Indonezije. U novoj sezoni u HSTL igrali su Katić, Leo Amižić, Barić, Gnjatović i Šarić. Gnjatović je i dalje napredovao te je na prvenstvu u Varaždinu postao pionirski prvak Hrvatske i još najbolji u paru sa Škropcem iz Opatije. Te godine ponovno je proradila ženska škola stolnog tenisa. Predsjednik kluba bio je Uglješa Janićijević. Povratkom Marija Amižića iz JNA 1977. Bagat je opet bio u najjačem sastavu jer je povremeno igrao i Mladen Katić iako je bio na studijama. Denis Gnjatović je u Murskoj Soboti osvojio prvo mjesto na pozivnom turniru najboljih pionira Jugoslavije. U HSTL Bagat je bio drugi i uvrstio se u novoformiranu Jedinstvenu HSTL. Veliku je čast zadarskom stolnom tenisu te godine ukazao svjetski stolnoteniski prvak (u paru s Dolinarom) Tibor Harangozo. On je nakon francuskog Vichyja izabrao Zadar za demonstraciju proizvoda TIB- HAR uz pripreme reprezentacije Jugoslavije. Tom zgodom Harangozo je izjavio: – Nisam vidio sve zadarske igrače zbog ljetnih praznika, ali oduševljen sam pionirskom školom. To je sustavni rad na najvišoj razini. Upravo frapira uspješno svladavanje osnovnih tehnika i mislim daje zadarski klub malo čudo.

Primorac, Radanović i braća Karlovići

Veliki uspjeh postigao je tek 11 – godišnji Davor Bilić, koji je postao pionirski prvak Dalmacije i treći u Jugoslaviji, a bio je najmlađi sudionik prvenstva. Iz nepresušnog izvora škole Tome Amižića te se godine pojavila najdarovitija generacija igrača. Bili su to osmogodišnji ZORAN PRIMORAC, kasnije jedan od vodećih svjetskih igrača, braća DENIS i DAVOR KARLOVIĆ, danas nositelji klupske djelatnosti GORAN RADANOVIĆ, danas trener državne reprezentacije te Zdenko Martinović, Dean Crnošija i Hary Goja. Koliko god njihova pojava isto toliko bila je važna izgradnja Bagatove stolnoteniske dvorane u sklopu tvorničkog rekreacijskog centra. Financirali su je Tvornica i SIZFK Zadra. Ta 1977. značajna je i po tome što je nakon deset godina održano prvenstvo Zadra za stolnotenisačice. Igrale su: M. Vukotić (iz Novske), koja je pobijedila, Teodora Eterović, Marija Karavida i Branka Radanović kod seniorski te Nataša Bilić, Dijana Radanović, Olivera Marić iTatjana Dubroja kod juniorki. Slijedeće 1978. godine neumorni Bagatov djelatnik Spaso Dubroja dobio je Zlatnu značku STSJ u povodu 50. obljetnice tog saveza. Dubroja je priznanje apsolutno zaslužio jer je u klubu djelovao od 1952. godine i s Tomom Amižićem i drugima bio utemeljitelj Metalca 1954., u više navrata predsjednik kluba i s Amižićem utemeljitelj Europa TOP -a 12,, a s posebnim zaslugama za izgradnju dvorane. Bagatova dvorana svečano je otvorena na 4. Kupu oslobođenja Zadra 20. rujna 1978. Tom prigodom Noe Brkić u ime SFK i Ivica Maštruko za SO Zadar uz Spasi Dubroji odali su priznaje također vrlo zaslužnim stolnoteniskim djelatnicima Antonu Grgiću i Tomi Amižiću. Iskazao se i STSH podijeljenim diplomama Uglješi Janićijeviću, Dušku Bariću, Branku  Radanoviću i Spasi Dubroji.

Uprvoj ligi

Razdoblje od 1979. do 1985. obilježeno je sjajnim igrama  Zorana Primorca i Denisa Karlovića . Bagat je ušao u Prvu ligu, a njegovi juniori postali su državni prvaci.

Zoran Primorac, trener i igrač Mario Amižić, Denis Karlović i Tomo Haramija doveli su Bagat u Prvu ligu.

Općinska liga sve je više napredovala i u 1979. je imala 12 klubova. Odlično ju je vodio Ljubomir Letinić. Već te godine Zoran Primorac je osvojio prvenstvo Dalmacije za mlađe pionire, a Davor Bilić, Bujas i Janićijević bili su momčadski prvaci za starije pionire, lako je imao samo 11 godina Primorac je na prvenstvu u Dubrovniku postao juniorski prvak Dalmacije te je slijedeće godine uvršten na juniorski turnir za prvenstvo Beograda. Dakako bio je najbolji i na 28. prvenstvu Zagreba za mlađe pionire. Seniori su 1981. u sastavu: Mario Amižić, Marjan Prstec i Mladen Katić osvojili seniorsko prvenstvo Hrvatske te su u Zadru, pojačani s Leom Amižiće i Kordišom, kroz kvalifikacije ušli su Međurepubličku ligu-zapad.

Nepobjedivi Primorac i Karlović

Pobijedili su Sarajevo i hrasnički Kemičar s po 5:2, a Mario Amižić postigao je svih šest pobjeda. Bagat je u toj godini nanizao 22 uzastopne pobjede. Mario je postao profesionalni trener u klubu, a predsjednik Ljubomir Letinić. Bila je to najplodnija sezona u bogatoj povijesti kluba. Pioniri su prvaci Hrvatske pri čemu je Primorac ostvario svih 11 pobjeda i pobjednici otvorenog prvenstva Zagreba. Bilić je najbolji junior Dalmacije, a seniori najbolji u republici i dohvatili su MRL. Uz to odlično radi škola koju pohađa čak 120 dječaka i djevojčica pod nadzorom Tome Amižića zadovoljan je bio predsjednik Letinić.
Godine 1982. na PH za pionire u Osijeku Bagat je pokupio sve. Primorac, Karlović, Radanović i Martinović momčadski prvaci, pa Primorac – Karlović prvi, a Radanović – Martinović drugi u paru.. Pojedinačno u finalu Zoki – Denis 2: 1. Na pozivnom turniru pionira u Zadru Primorac 11:0, a Radanović 10:1. U tom dobu uz Katića MRL su igrali Primorac (13 godina) i Karlović (14) i savladali su Sarajevo i Slogu s po 9:0. Zadar se nametnuo kao najjači pionirski centar stolnog tenisa u Hrvatskoj pa je bivši prvak svijeta Kinez  Entjang tog ljeta došao održati seminar. Odlične igre Primorca i Karlovića učinile su da su oni predstavljali reprezentaciju Jugoslavije. Opet su s Gogom Radanovićem osvojili tradicionalni Vodovod pri čemu su obojica pobijedili legendarnog Antona Stipančića, a Bagat Vjesnika s 3: 2. Primorac je 1983. postao pionirski pravk Jugoslavije pobjednik u paru s Radanovlćem, a donijeli su i prvo mjesto Hrvatskoj. Karlović – Primorac na juniorskom  prvenstvu države osvojili su srebrnu medalju. Na pionirskom PH u Varaždinu svi su naslovi pripali bagatovcima. Dakako prvak Primorac i u paru s Radanovićem, a momčadski im je pomogao Radeka. Zoki još s Fabrisovom i pobjednik u mješovitom paru. U MRL Bagat sjajan drugi. Predsjednik kluba bio je ing. Ivan Altman. U novoj sezoni na pozivnom turniru najboljih juniora Jugoslavije u Uzdinu Primorac prvi sa svih 11 pobjeda i bez izgubljenog seta, a Karlović drugi omjerom 9:2. tsto je bilo i u Beogradu kao i na Turniru Lovro Ratković u Zagrebu. Zoran i Denis zavladali su juniorskim uzrastom Jugoslavije.
Godine 1984. Bagat je u sastavu: Zoran Primorac, Denis Karlović i Tomislav Haramija meo sve pred sobom i pobjedom nad Pulom od 7:2, a za nju su igrali vrlo jaki Feldi, Lučić i Žirovnik, prvi put ušao u Prvu iigu. Denis Karlović postigao je tri pobjede, po dvije Primorac i Haramija. Leo Amižić je bio u inozemstvu. Prvo u Austriji kao trener pa u Italiji kao trener i igrač. Uslijedio je novi uspjeh. U Zadru je održano momčadsko juniorsko prvenstvo Jugoslavije.

Prvoligaši i prvaci Jugoslavije

U sastavu: Primorac, Karlović, Radanović,Knežević Bagat je u finalu savladao s 5:1 Sobotu i s 5:4 Unireu s lllie Lupuleskom te postao prvak. Bio je to prvi momčadski naslov državnih prvaka u povijesti zadarskog stolnog tenisa. Još su u paru Primorac i Karlović postali seniorski prvaci Hrvatske, a Zoran je osvojio i međunarodno juniorsko prvenstvo ČSSR pobjedom u finalu nad Šveđaninom Guldbergom od 2:0. Sjajni zadarski dvojac osvojio je i međunarodno prvenstvo Mađarske. U finalu su s 2:0 bili bolji od para Florea – Toma {Rumunjska). Još su Karlović i Krsnikova u mješovitom paru bili treći. Primorac je također nastupio na TOP 12 Europe za juniore u San Marinu i s 15 godina uvršten je u seniorsku reprezentaciju Jugoslavije. U toj godini prvi je veći uspjeh mlađeg brata Karlovića. Davor je postao pionirskiu prvak Dalmacije.

Odlazak Primorca

Godine 1985. Zoran Primorac je otišao u Vjesnik pa Denis Karlović u Vojvodinu i Mario Amižić za trenera u Njemačku. Tomo Amižić i Bagat dobili su nagrade SFK Hrvatske i HSTS, no moralo se ispočetka

Mario Amižić, drugi s lijeva, ućinio je Borusiju najboljim klubom Europe

U godini 1985. Zoran Primorac i Denis Karlović nastavili su sa žetvom odličnih rezultata. Primorac je sa svega 15 i pol godina postao seniorski prvak Hrvatske pobjedom u finalu s 2: 0 nad Karlovićem, a još su skupa bili najbolji u parovima. Zoran i Denis isti su rezultat ponovili i na juniorskome prvenstvu Hrvatske, a Karlović je te godine postao i juniorski pojedinačni državni prvak i u paru s Primorcem na prvenstvu u Kikindi.Uz pomoć Radanovića i Kneževića uzeli su i momčadsko juniorsko prvenstvo republike, a debi u Prvoj ligi okončali na petom mjestu i uvrstili se u Kup NancyEyans. Drugi sastav Bagata čefvrti u HSTL. Bila je to sezona za pamćenje jer su još na seniorskom prvenstvu Jugosla¬vije osvojene dvije srebrne medalje – Primorac pojedinačno i u paru s Karlovićem. Prvak je bio llie Lupulesku. Na PJ za juniore u Kumanovu Bagat je obranio prošlosezonsko prvo mbmčadsko mjesto u sastavu: Primorac, Karlović, Knežević i Boris Radeka. Mlađi brat Denisov daroviti Davor Karlović osvojio je Turntr mladosti u Zagrebu, a stasala je jedna nova pionirska generacija, kojoj je on bio predvodnik: Nedeljković, Ante i Tomo Frleta, Čop, Radoš, Reljić i Jamnicki.

Osipanje kvalitete

Sjajnim igrama Primorac i Karlović zasluži­li su poziv na pripreme za državnu. A repre­zentaciju što su potvrdili odličnim rezultatima na međunarodnom prvenstvu Italije u Vicenci u srazu s cijelom europskom juniorskom elitom i kineskim nadama. Pojedinačno Zo­ran Primorac je osvojio prvo mjesto ispred Lupulescua i Gatiena, te je bio i pobjednik u paru s Lupulescom, a odmah do njih Karlović i Jamnicki. Vrhunac uspjeha mladih Bagatovaca bio je u sastavu državne reprezentacije na PE za juniore u Haagu. Jugoslavija je bila treća a Primorac-Lupulescu pobjednici u parovima. Nakon toga zadarskim stolnim te­nisom odjeknuo je kao atomska bomba odlazak Zorana Primorca u Vjesnik. Bagat je odbio dati ispisnicu, ali HSTS je Primorca ipak registrirao za Zagrepčane. Bez Primorca Bagat je Kupu NanCy Evans eliminiran već u drugom kolu od snažne Borussije Dusseldorf. Karlović, Bilić i Radanović nisu mogli protiv Vosika, Persona i Borsosa, kojeg je ipak Denis uspio pobijediti. Bagat je pojačao Pleše, morao je igrati Mario Amižić, ali Primorca se nije moglo nadoknaditi.Davor Kar­lović iako pionir postao je juniorski prvak Za­dra, a Bagat je za tu 1985. proglašen najbo­ljim zadarskim sportskim kolektivom. Mladi su i dalje dobro igrali pa su Gogo Radanović pojedinačno i Bagat ekipno postali prvaci Dalmacije, a Tomo Frleta drugi pionir Hrvat­ske.
Nakon odlaska Primorca u Bagatu su izgubili motivaciju i volju za radom pa je De­nis Karlović otišao u novosadsku Vojvodi­nu, a Mario Amižić za trenera u Njemačku. Bagat je morao krenuti ispočetka, no nakon toga dao je još samo jednog igrača za hr­vatski vrh – Davora Karlovića. Objektivno zadarski stolnotenisači nisu imali uvjete pri­mjerene njihovoj darovitosti. Sama Tvorni­ca Bagat nije ih mogla pratiti, a ostale, po­sebice SFK, nije bilo briga. Odlaskom iz Zadra Zoran Primorac se razvio u igrača najviše svjetske klase, kao i Mario Amižić u trenerskom pogledu.
Bagat je ispao iz Prve lige, a slabo je igrao i u međurepublićkoj ligi u sastavu Radanović, Baković, Grbić. Ništa bolji nisu ni u HL gdje su igrali Jamnicki, Frleta i Reljić. Mladi su ipak osvojili jedan veliki uspijeh. Na PJ za pionire u Murskoj Soboti osvojili su drugo mjesto iza Vojvodine. Taj veliki uspijeh postigli su Ante i Tome Frleta i Nikola Jamnicki.Seniori su u tri godine iz Prve lige ispali u Republičku.

Mariju Amižiću KEP

Neviđeni strmoglavi pad, a u Zadru nikog briga za to. Jesmo li mi tolike godine radili za sebe ili za ovo društvo – zavapio je Tomislav Amižić i prestao djelovati, iako je te godine dobio Nagradu SFK Hrvatske. Srećom veli­kom upornošću vratili su ga bivši igrači, koji su također priskočili klubu pomoći. Uslijedile su dvije godine rada na stabilizaciji kluba i stvaranju igrača, a Mario Amižić je već u pr­voj sezoni vođenja Borussije postao pobjed­nik Kupa Nancy Evans te u tri godine osvojio čertri naslova : prvaka Njemačke za 1986., 1987.i 1988.pobjednik Kupa za 1987. godi­nu. Ugovor su mu produžili do 1992. Godine 1989. Davor Karlović je postao seniorski pr­vak Dalmacije i juniorski Hrvatske, a Mario Amižić je te godine s Borussijom pfvi put dohvatio Kup evropskih prvaka i te je godine utemeljio u Disseldorfu Kinderolimpijadu, najveći evropski skup mladih stolnotenisača, na kojem su Bagatovi dječaci stalni gosti

Osvajači Kupa Hrvatske

U državi Hrvatskoj zadarski su stolnotenisači opet krenuli odlično.Klub stalno pri vrhu PHi u evropskom natjecanju a mladi opet najbolji.Vrhunac uspjeha je osvajanje Kupa Hrvatske. U Inozemstvu brilijatni Primorac i Amižići.

Godine 1990. stvorena je demokratska samostalna država Hrvatska, a ubrzo je na nju izvršena agresija pobunjenih Srba uz pomoć jugoslavenske vojske. Bagat je i dalje djelovao u vrlo otežanim uvjetima i napredovao. Davor Bilić je 1991. godine postao seniorski prvak Dalmacije, a Zvone Bukvić za mlađe pionire. Bivši igrač i trener Mario Amižić i te je godine s Borussijom osvojio Kup prvaka.

U finalu Kupa Hrvatske1996. godine u Karlovcu braća Davor i Denis Karlović učinili su sportsko čudo.Bagat je s 4:3 savladao nedodirljivog Večernjeg List.

Zoran Primorac osvojio je Svjetski kup

Hrvatska – Turska za povijest

Godine 1992. klub je promijenio ime u Dalbank – Bagat čime je osigurao bolju egzistenciju, a i Davor Karlović se priključio bratu Denisu u Vjesniku. Treneri Dalbank – Bagata Tomo Amižić, Mladen Katić i Davor Bilić stvarali su nove igrače, a u državi Hrvatskoj Dalbank – Bagat je počeo u Drugoj ligi u sastavu: Bilić, Katić, Radanović, Taboršak i Baniček i odmah ušao u Prvu liga za koju su se iz Zagreba vratili braća Karlović i zadarski klub odmah se umiješao u borbu za naslov prvaka. Početkom slijedeće godine Davor Karlović je u Zagrebu osvojio Prvi memorijal Antuna – Tove Stipančića i uvršten je u hrvatsku reprezentaciju. Veliki napredak pokazali su najmlađi. Ivan Ćuković i Vjeko Rakvin postali su najbolji mlađi kadeti u državi, a Dalbank – Bagat je u Zadru s čak 4:1 pobijedio prvaka Industro- gradnju i zauzeo drugo mjesto te se uvrstio u Kup Nancy Evans gdje ga je dopala njemačka Hertha. Nijemci nisu htjeli u Zadar zbog ratne opasnosti pa je igrano u Berlinu. Braća Karlović i Bukvić izgubili su s 0:4. Ćuković i Rakvin harali su u svom uzrastu, a Ivan je na TOP – u 12 u Zadru postigao svih 11 pobjeda. Turnir je igran pod kišom granata na grad upućenih. Braneći Zadar i Hrvatsku poginuo je klupski djelatnik Dinko Božićev – Diksi, a klub mu je 1994. utemeljio memorijal. Na njegovom prvom izdanju pobijedili su Dalbank – Bagat i Ivan Ćuković. Te godine za trenera u Njemačku otišao je i Leo Amižić.
Početkom 1995. u Jazinama , su u Europskoj ligi igrale stolnoteniske reprezentacije Hrvatske i Turske. Našu reprezentaciju vodio je Goran Radanović a igrali su Zoran Primorac, Davor Karlović, Atiković i Karković. Bilo je 4:3 za naše uz obilnu pomoć već legendarnih košarkaških navijača. Vodstvo hrvatske reprezentacije bilo je oduševljeno, a direktor Herman Vukušić je kazao:Dugo sam u stolnom tenisu, ali nikad na našim prostorima nisam do¬živio ovakav ugođaj. Zadar je zaista jedinstven j neponovljiv. Čak 2000 ljudi na jednom stol¬noteniskom susretu. To se do Zadra u nas moglo samo sa¬njati. Toliko se ljudi okupi na najvećim svjetskim natjecanji¬ma. Zadranima svaka čast. Mnogo su učinili  za popularizaciju stolnog tenisa u hrvatskoj. Još je te godine Denis Karlović u Top-u12 Hrvatske (bez Primorca i Davora Karlovića) napravio 11:0, a Mario Amižić je početkom 1996. proglašen najtrofejnijim trenerom Njemačke. Večernji list opet je bio prvak Hrvatske, a Dalbank-Bagat drugi s velikim otporom prvaku od1:2 u mečevima. Predsjednik kluba bio je Mladen Paleka pa u novoj sezoni Mićo Jurjević . Te  1996. u  stolnoteniski Zadar konačno je došao jedan značajan naslov. U finalu Kupa Hrvatske u Karlovcu braća Davor i Denis Karlović učinili su sportsko čudo. Dalbank – Bagat je s 4: 3 savladao nedodirljivog Večernjeg lista.
Bila je to neravnopravna borba dvojice protiv četvorice, jer Bukvić i Bogut nisu mogli biti na razini profesionalaca zagrebačkog kluba. Mario Amižić je u Njemačkoj opet osvojio trostruku krunu i proglašen trenerom godine. U finalu prvenstva bio je bolji od brata Lea i njegova Ochenhausena. STSNJ dodjelio je Mariju Lovorov srebrni vjenac.

Primorcu Svjetski kup

Također u Dusseldorfu zadarski dječaci su bili najbolji na Kinderolimpijadi između 1500 dječaka iz čitavoga svijeta, a igrali su I. i M. Ćuković, Gaćina, Mrša, Grbić, Troskot, Lolić, Rakvin i Berić. Na otvorenom seniorskom prvenstvu Hrvatske Davor Karlović prvi, a Denis drugi. Dalbank – Bagat u PH treći i opet u Kupu Nancy Evans. A tad su opet ostali bez dva najperspektivnija igrača. Ivan Ćuković i Vjeko Rakvin otišli su u Večernji list. U sezoni 1996/97. na čelo STK Dalbank – Bagat došao je istaknuti sportski djelatnik i predsjednik Gradskog vijeća Zadra prof. Davor Aras i braći Karlović konačno je doveden treći kvalitetni igrač. Bio je to Kinez Jin Zen Hua, ali nije se pokazao pravim i opet je osvojeno drugo mjesto u PH. Naslov prvaka i dalje je ostao tek želja.
Nakon Marija Amižića i Leo Amižić je osvojio prvenstvo Njemačke. Bilo je to 1997. godine. Inače tu sezonu 1997/98. briljantno je odigrao Zoran Primorac. Još godinu prije je u paru sa Samsonovom na 43. SP osvojio srebrnu medalju, zatim je na European Masters Cupu bio drugi i kao vrhunac svega u Nimesu je osvojoo Svjetski kup. U finalu je pobijedio najboljeg igrača svijeta Kineza Linghuia. Dobio je veliko priznanje Trofej HOO – a.
Dobro su tu sezonu odradili i  bagatovci. Dječaci su opet osvojili Kinderolimpijadu, Davor Karlović je na pozivnom turniru Hrvatske napravio 11:0, kao i Jure Grbić kod mlađih kadeta, mlađi kadeti Dalbank – Bagat postali su državni prvaci (Grbić, Mrša,Gaćina).

Bagat postao Donat

Klub je promjenio ime i nastavio s uspjesima. Sjajno je igrao Davor Karlović, koji je postao prvak Hrvatske. Donat se prvi put uvrstio u ligu prvaka. U Zadru je boravio prvi igrać svijeta Vladimir Samsonov, a u Jazinama spektakl kroz TOP 4. Tomi Amižiću dva nova visoka priznanja.

Nositelji zadarskog stolnog tenisa Denis i Davor Karlović

Od 18. rujna 1998. godine zadarskom stolnoteniskom klubu promijenjeno je ime u STK Donat. Predsjednik i dalje prof. Davor Aras. Davor Karlović, koji je na prvenstvu u Splitu postao prvak Hrvatske. Sudjelovali su svi najbolji hrvatski igrači osim Zarana Primorca. Odlični Karlović te je godine opet osvojio Trofej Antona – Tove Stipančića pobijedivši u finalu Kineza Pan Weia. Za novu sezonu Donat je kao pojačenje doveo Kineza Zhon Pinga, ali prvak opet nije uspio biti (tek treći). I te su godine kadeti Donata harali Hrvatskom, posebice Andrej Gaćina. U inozemstvu Mario Amižić šesti put zaredom osvojio je Kup europskih prvaka, a Zoran Primorac dohvatio je srebrnu medalju na PE. Bolji je bio samo Vladimir Samsonov, tada svjetski prvak. Središnji sportski događaj u Zadru toga ljeta bio je upravo dolazak Samsonova na ljetovanje s Mariom Amižićem. Bio je oduševljen svime što je u Zadru vidio: – Sve što sam u posljednjih 6 godina u Njemačkoj postigao isključiva je zasluga moga trenera Maria Amižića, koji je najbolji trener Europe i svijeta. Moja je žovotna odluka bila da karijeru nastavim kod njega u Dusseldorfu. A što se Zadra tiče moram priznati da ljepši, a skladniji pomorski grad nisam vidio. – kazao je mladi Bjelorus.

U Jazinama TOP 4

Početkom 1999. godine u Splitu je održan TOP 12 Europe, za kojeg je Tomislav Amižić dobio najviše priznanje ETTU, a odmah nakon toga Mario Amižić je u Zadar doveo 4 vrhunska svjetska igrača: Samsonova, Rosskopfa, J. M, Saivea i naravno našeg Zorana Primorca, koji je i osvojio stolnoteniski spektakl u Jazinama. Organizirala ga je Udruga dijete i obitelj čiji je predsjednik bio Tomislav Marijan Bilos- nić. Prihod je išao u korist zadarske i biogradske bolnice. Donat je te godine u sastavu: Davor Karlović, Ping i Lolić opet osvojio Kup Hrvatske. Igrano je u Zadru. Nakon što je s Borussijom iz Dusseldorfa postao najtrofejniji trener u povijesti njemačkog sporta Mario Amižić je srpnja 1999. godine prihvatio ponudu svjetski ugledne japanske firme Butterfly i postao njezin direktor, a usput je bio i savjetnik za mlade japanske igrače. Tražeći sastav koji bi konačno mogao postati prvak Hrvatske Donat je za novu sezonu doveo novog Kineza Lin Weia, veliki potencijal Andrej Gaćina otišao je u Večernji list. Godine 2000, Tomislav Amižić dobio je novo veliko priznanje – Zlatnu plaketu Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Prigodom primanja nagrede dozivo je rijetko viđene ovacije, što je bila još jedna potvrda da je veliki broj ljudi u Hrvatskoj cijenio njegovo djelo i njegovu osobnost. Zanimljivo je da među mnogim priznanjima, koje je dobio, niti jedno jedino nije bilo od njegovih Zadrana.

Donat u Ligi prvaka

Tomo Amižić je u Denisu Karloviću prepoznao veliki trenerski potencijal i pripremao ga je za tu djelatnost. Skupa su pokrenuli Ligu nada, a Mario Amižić je u Zadru organizirao kamp japanskih, njemnačkih i hrvatskih mladih reprezentativaca. Od Hrvata bili su Tomislav Zupčić (prvak Europe u parovima) i Vjekoslav Rakvin, sudjelovao je i njemački wunderkind Boll. Godine 2001. Donat je osvojio drugo mjesto u PH i uvrstio se u Ligu prvaka. Igrali su Karlović, Wei i Rakvin. Te su godine Donatovi klinci Stjepan Zubčić i Tomo Knez postali pobjednici znamenite Kinderolimpijade savladavši u polufinalu Poljake s 3:2 i u finalu Nijemce 3:0. A Leo Amižić je s Ochenhausenom postao prvak Njemačke i napusto taj klub. Slijedeče 2002. godine u Zadar se vratio vrlo daroviti Ivo Ćuković, a došao je i odlični Dado Šurbek, pa je Donat s Davorom Karlovićem, Vjekoslavom Rakvinom i s njima imao vrlo jak sastav s kojim se ponovno pojavila nada da će konačno osvojiti naslov prvaka Hrvatske.

Odlazak Velikana

Proslavljajuči 50. obljetnicu djelovanja Donat je dobio Nagradu grada Zadra i ostvario je Novi niz vrijednih rezultata ,ali sve je bacila u drugi plan prerana smrt Tomisslava Amižića, kome se ETTU odužila Utemljenjem njegova trofeja

Tomo Amižić

Za sezonu 2002. /2003. Donat je konačno imao vrlo jak sastav, možda najjači od utemeljenja države Hrvatske, iako je prvi put bio bez Kineza. Davoru Karloviću, Dadi Šurbe-ku, Ivi Ćukoviću i Vjekoslavu Rakvinu priključio se povratnik iz Večernjeg lista Andrej Gaćina. Do prvog naslova klupskog prvaka Hrvatske Donat ipak nije došao. Preko moćnog „ Večernjaka „ opet nije mogao. Zadarski stolnotenisači ipak su imali vrlo uspješnu sezonu jer bili su drugi u PH, kao i Davor Karlović u pojedinačnom natjecanju i još prvak u paru s Rokom Tošićem. Također je utjeha zbog ne osvajanja državnog prvenstva nađena u trećoj pobjedi za Kup Hrvatske.

Donatu Nagrada grada Zadra

U svojoj dvorani Donat je bio nadmoćan Industromontaži, Večernjem listu i dubrovačkom Libertasu. Te su godine Tomo Amižić i Denis Karlović otvorili školu stolnog tenisa pri zadarskoj osnovki „ Šime Budinić Pohađalo ju je 50- ak dječaka i djevojčica prvog i drugog razreda.
Na koncu 2002. STK Donat je dobio još jedno veliko priznanje. U povodu 50. obljetnice djelovanja (STK Metalac, prethodnik Bagata i Donata je registriran 1954., ali je počeo djelovati dvije godine prije) nagrađen je Nagradom grada Zadra. Primio ju je najbolji zadarski stolnotenisač Davor Karlović, a predsjednik Donata prof. Davor Aras tom je prigodom lijepo rekao: – Ova nagrada priznanje je svim onim znanim i neznanim sportskim zanesenjacima, koji već 50 godina svoje znanje stavljaju u službu amaterskog stolnoteniskog društva. Zahvala za ovu nagradu ide u prvom redu roditeljima, koji svoje sinove i kćeri daju u ruke kvalitetnim trenerima na sportski i ljudski odgoj. To je najveća istina i vrijednost. – Te godine još je jedan veliki rezultat napravio Zoran Primorac. Na 3. Svjetskom kupu u kineskom Jinanu osvojio je brončano odličje. Pobjednik je bio njemački wunderkind Timo Boll.
Slijedeće 2003. godine na PH u Zagrebu Dado Šurbek donio je Donatu novo zlatno odličje. Postao je državni prvak u paru s Krivićem, a pojedinačno je ušao u polufinale.Zanimljivo je da su u finalu parova igrali tri igrača Donata, jer Šurbeku i Kriviću suparnici su bili Zubčić i Gačina.Nažalost tu je godinu i cijelo ovo razdoblje obilježio jedan tužan događaj. U 73. godini umro je velikan hrvatskog i evropskog stolnog tenisa legendarni trener i neimar Tomislav Amižić. Njegovi mnogobrojni sugrađani priredili su mu veličanstven ispraćaj, a njegovi učenici i prijatelji na čelu sa Zoranom Primorcom i Goranom Radanovićem na njegov grob u Belafuži postavili su jedinstven simbolični spomenik, veliku mramornu vazu s reketom i lopticom.

Zbogom barba Tome

Zadarska stolnoteniska legenda tako i posthumno živi u svome elementu, u kojem je ci¬jeli život proveo. Tomin Donat nastavio je živje¬ti i djelovati bez svog velikana, ali na temeljima njegovog grandioznog djela i putem kojeg je Tomislav Amižić nepogrešivo zacrtao. Za se¬zonu 2003. /2004. Donat je doveo kvalitetnog ruskog igrača Andreja Gračova, ali Večernji list je ionako jakom sastavu priključio Zorana primorca i Dadu Šurbeka i naslov prvaka Hrvatske ni ove sezone nije promjenio vlasnika.Drugim mjestom Donat je osigurao sudjelovanje u Srednjeevrpskom kupu.

Trofej Tomo Amižić

U toj posljednjoj sezoni, s kojom okončavam ovaj feljton, još jedan veliki uspjeh posti¬gao je Davor Karlović. On je po treći put pobijedio na Memorijalu Antuna – Tove  Stipančića i to u konkurenciji 200 igrača iz 21 države. Još je za¬darski Rus Gračev došao do poluzavršnice.
Prošlo je 11 mjeseci od pre¬rane smrti Tomislava Amižića, a europska stolnoteniska federacija ETTU, na prijedlog HSTS i njegova predsjednika Ivana Gorana Munivrane, sjetila se zasluga zadar¬skog stolnoteniskog velikana te je na Europa TOP 12 održanom u Frankfurtu utemeljila na¬gradu Trofej Tomo Amižić, koji će se redovito dodjeljivati pobjednicima tog natjecanja. Drugačije i nije smjelo biti jer upravo je Tomo Amižić s djelatnicima Tvornice Vlado Bagat 1971. u Zadru bio začetnik Europa Top 12. Utemelje¬njem trofeja s njegovim imenom naš nepo¬novljivi stolnoteniski pedagog i entuzijast uvršten je među sportske besmrtnike na stolnoteniskim prostorima kao što je Krešo Ćosić to zaslužio u svijetu košarke.
I na koncu ovih napisa o zadarskom stolnom tenisu nadam se da će Tomini Zadrani ispraviti veliku nepravdu njihovom zaslužnom sugrađaninu nanesenu, lako je za svoj polastoljetni sportski rad Tomislav Amižić nagrađen s velikim brojem visokih nagrada, niti jednu jedinu nije dobio od svog Zadra i svojih Zadrana. Stoga bi sad bio red i zgoda da se bar Donatva stolnoteniska dvorana nazove imenom Tome Amižića.